Buka

Zdravo tebi,

tvoj boravak na ovoj strani je dokaz da zaista imaš ukusa, a na nama je da te ne razočaramo.

Ko smo mi?

Ukratko grupa ljudi koja želi da ostavi trag o sebi, trag o postojanju u ovom čudnom vremenu prepunom gluposti.

Administrativni okvir za medijski projekt BUKA daje nevladina organizacija Centar za informativnu dekontaminaciju mladih iz Banjaluke.

U septembru 2000. smo pokrenuli magazin BUKA. Grupa entuzijasta sa prethodnim iskustvom u izdavanju magazina BUM se odlučila na odvažan korak formiranja magazina kada su svi podaci govorili da se to ne isplati.

Do danas smo izdali 20 izdanja BUKE i distribuirali smo je u cijelom regionu.

Sajt BUKE istovremno posjećuje oko 60 000 posjetilaca mjesečno.

Emisiju BUKA sa Nansen dijalog centrom pokrećemo u 2001. godini i do danas smo uradili oko 70 emisija sa preko 300 gostiju sa prostora cijele bivše Jugoslavije.

Portal BUKA na kom se trenutno nalaziš predstavlja logičan nastavak našeg dosadašnjeg rada. Za razliku od prethodnog sajta naš novi sajt na staroj adresi www.6yka.com ima format web portala i bogatiji je za veliki broj novih sadržaja.

Tematika sajta je ista kao i sve što smo do sada radili u časopisu i emisiji BUKA. Problemi našeg društva, mladih, ugroženih kategorija, nacionalizam i mnoge druge teme koje su obilježile naših prethodnih 5 godina postojanja.

Tih 5 godina ne bi bilo ništa da nije bilo vas, koji ste nas sve vrijeme podržavali i stoga je naš portal zamišljen kao još jedno mjesto za zajedničko komentarisanje naše prošlosti, sadašnjosti i budućnosti .

Potrudićemo se da nam u goste, na virtuelno druženje, pozovemo sve one koji nam život u BiH čine ovakvim kakav jeste, a omogućićemo Vam da ih u aktivnim i forumima uživo postavite sva pitanja koja inače ne možete ili niste imali priliku.

Održavaćemo sedmične chat diskusije na razne teme koje predložimo mi i veliki broj onih tema koje predložite vi. Tome će služiti i naš forum.

U ne baš malom prostoru naše web galerije omogućićemo Vam da izlazete svoje fotografije, slike, stripove i sve one oblike vašeg stvaralaštva koje ste u mogućnosti ponuditi nasim posjetiocima.

Emisiju BUKA moci cete od sada gledati i putem interneta. Imacete mogucnost odrediti i predloziti teme neke od sljedecih emisija BUKA .

Projekat " Kako napraviti jeftin medijski projekt " koji realizujemo svo vrijeme postojanja našeg časopisa kroz portal cemo organizovati interaktivno i kroz metode učenja na daljinu.

Vaši lični dnevnici mogu postati javni onoliko koliko zelite u nasem blog-u .

Kolumnisti iz cijele BiH i regije svake sedmice ce Vam donositi svoja misljenja, a vi ćete ih moći aktivno komentarisati.

Vi ćete biti aktivni dio ovog portala sa vašim tekstovima i razmišljanjima koliko god to želite i ovu informaciju shvatite i kao poziv .

Svi koji želite da nam pišete i pomognete u održavanju našeg portala BUKA, javite nam se i dogovorićemo se.

Samo nam je nebo limit za saradnju i jedina ograničenja su ona koja postavite vi . Nadamo se da tih ogranicenja nece biti.

Po poslednjim istraživanjima oko 70% mladih čeka sa naročitom željom trenutak da odavde zauvijek ode. Gledajući po tome ova zemlja u budućnosti će biti zemlja staraca i zatvorenih porodilišta, omeđena glupošću i ograničenošću, besperspektivom. A to banda koja nam je ovo napravila i hoće. E, pa, neće moći. Mi ostajemo. Ostajemo da ostvarimo svoje snove i učinimo ih stvarnošću. A snovi su nam obični i ljudski.

Ti nam trebaš jer to jedino možemo zajedno.

Za početak mogli bi iz upotrebe izbaciti sva razočarenja, ponižavanja, podlosti i sebičnosti učinjene nama i one koje smo nerazmišljajući činili drugima.Izbaciti sve loše ljude kojim smo i sami omogućili da nas, neuke i slabe, vode kroz jedino nam i samo naše vrijeme pretvarajući nam kuće, ulice, živote i drage ljude u robu, čijom su prodajom ostvarivali svoje neljudske interese i zauzimali nedokučive pozicije najbitnije im vlasti. Izbaciti “demokratske i napredne” ideje koje donose tugu, brišu osmijeh i odnose živote.

Kad sve izbacimo možemo, recimo, sanjati. Možemo li? Ajd', da probamo...

Da sanjamo da živimo u državi nasmijanih političara koji se bore za svoje građane i ispunjavaju obećanja. Da sanjamo da nas se nešto i pita u prostoru koji nazivamo svojom državom. Da nam je istorija malo manje destruktivna, gubitnička i samoubilačka.

Možemo sanjati slobodne i hrabre novinare koji se ne bore halapljivo samo za donaciju već i za sve ostalo što u projektima napišu. Da se telefoni prisluškuju modernijim tehnikama, a ne samo starim pa je to nekulturno i neprijatno očito. Da demokratija nije samo besomučno puštanje Doris, Olivera i ostalih. Da se direktori bore za svoje radnike, profesori za studente. Sanjajmo da nemamo izbore svako malo, da pored toga što znamo imena svih političara, koji nam živote komplikuju, znamo i imena barem pet komšija kraj kojih živimo. Sanjajmo da nam i nije toliko bitno kako nam se komšije zovu, koliko je bitno da li možemo da im ostavimo ključ od stana, da zalivaju cvijeće i pripaze na lopove, a kad idemo na odmor. Da sanjamo da idemo na odmor redovno, svake godine, i da nas na granicama carinici propuštaju ne gledajući nas čudno odnoseći pasoš na provjeru. Da sanjamo da u crkvu idemo ne samo iz pomodarstva, već zato što vjerujemo i hoćemo da se ponašamo hrišćanski. Da imamo gdje izaći vikendom, da piće i gorivo ne mješaju sa vodom. Sanjajmo da imamo samo malo običnih ljudskih briga i problema...

Sanjajmo puna pozorišta, kulturne hepeninge, nečije oči... uljudne javne službenike, solidne puteve, plate sa samo malim zakašnjenjima, pune trpeze...

Možemo sanjati da ne mislimo naguliti odavde čim se za to steknu uslovi, a oni što su otišli hoće da se vrate jer je ovdje bolje i, naravno, jer sunce tuđeg...

Probudimo se.

Dolazi novi milenijum.Vrijeme u kom će stvari o kojim danas razmišljamo kao bitnim, biti to sve manje. Vrijeme u kom će sve manje biti važno odakle si, šta si , kom se Bogu moliš, moliš li se uopšte. Bitno će biti samo jedno - ŠTA NUDIŠ. Svom haustoru, radnom mjestu, gradu, državi, planeti, Bogu... šta nudiš.

ŠTA?

E, pa tako će nam onda i biti.

I zato BUKA, jer dosta je bilo tišine...